Pinokijevska vlast

Svugdje u svijetu, u najrazličitijim regijama i sustavima, ljudi se pozivaju na demokraciju zbog onoga što demokracija predstavlja na sam spomen te riječi stvarajući vanjske efekte kojima sebe javnosti pokušavaju prikazati bližima "vrhuncu" općeg razvoja društva svijesno zaobilazeći samu bit pojma demokracija i skrivajući svoju politiku iza imena demokracija.

Sve dok se ne ostvari šira ukupna promjena političke kulture i svijesti te postupna potpuna izgradnja ustanova demokratske vlasti, u zemljama koje nemaju jaku tradiciju demokratske vladavine većine, kao u Hrvatskoj, uvođenje slobodnih izbora rijetko je dovoljno da se ostvari prijelaz s diktature u demokraciju.

Postojanje izbora za tijela odlučivanja, pa i općeg biračkog prava, samo po sebi nije dovoljan uvjet da bismo neki politički režim nazvali demokratskim u suvremenom smislu riječi. Pojam demokracija, "vladavina naroda", označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz poštene izbore. Kad su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska - to vrijedi za razne sustave upravljanja, jer se ti pojmovi mogu kombinirati i s drugim vrstama vlasti.

U Kini, Sjevernoj Koreji i još nekoliko zemalja još uvijek postoji sustav "narode demokracije" gdje izbore često zlorabe autoritativni režimi ili diktature da ostave lažan dojam demokracije. Unatoč nesvojstvenosti trenutni hadezeov profil nije daleko od te demokracije, ili je to pak njegovi iskonski izričaj uvjetovan svijetonazorskim preimenovanjem sa kraja 80-tih.

Glavaš u zadnjem pismu javnosti, koje je detaljno potvrdio i proširio HDSSB-ov saborski zastupnik Ivan Drmić navodi da je sadašnju HDZ-ovsku garnituru de facto prijevarom doveo na vlast. Naime, kako tvrdi, on je lažirao tristotinjak glasova i u onom glasovitom Sanader-Pašalićevskom sukobu doveo Sanadera i njegove na čelo HDZ-a, a poslije i na vlast. Gledano pravno, mi u Hrvatskoj imamo ustvari nelegitimnu vlast. Ona je dakle nelegitimna jer je lažiranjem u stranačkim izborima dovela sasvim krive ljude na državne liste i oni su ušli u parlament. Sva politika HDZ-a počiva na izbornoj prijevari i laži, na pretvaranju i kompromitaciji danog povjerenja građana, oni su oni na koje su nas upozoravali.

Nakon prijevarom, "borbaški" dobivenih HDZ-ovih unutarstranačkih izbora 2002. najavljena je transformacija HDZ-a, svo zlo što je HDZ kočilo do tada po njima je nakon unutarstranačkih izbora odagnano u liku Ivića Pašalića, no izgleda da je i odlaskom Ivića Pašalića iz HDZ-a to zlo u stvari ostalo u HDZ-u - tko će biti idući Herr Flick?!

Žalosno je da u Hrvatskoj po potrebi tek u prostačkoj političkoj utakmici diskvalificiranja i diskreditiranja političkih protivnika politička volja postaje snaga rješavanja gorućih, a nevidljivh problema, što bi kroz svojstvene političke i pravne instrumente neovisno o različitosti političke misli moralo biti nužnost samo po sebi. Zaključak koji se nameće jest da bi bez političkih sukoba političkih oponenata neke stvari ostale vječno zaključane u ropotarnici neznanih političkih afera.

Sve se vraća sve se plaća - kako za Glavaša tako i za Sanadera, slučaj Glavaš poprima sve veće političke konotacije i samo je pitanje dana kada će Glavaš o dojučerašnjim stranačkim istomišljenicima, a danas najljućim protivnicima, iznijeti sav "prljavi veš" koji je godinama iza njih marljivo prikupljao. Prihvat zahtjeva mandatno-imunitetnog povjerenstva o produljenju Glavaševa pritvora prokazalo je HDZ-ovu izbornu unutarstranačku prijevaru, slijedi osveta - što li će samo prokazati Glavašev zatvor!

Očigledno je dakle da smo mi i dalje "na ovim prostorima" žrtve primitivnog poimanja demokracije i teško ćemo se još zadugo na onim famoznim listama, gdje smo po tim stečevinama uvijek u društvu najnedemokratskijih društava svijeta, odatle maknuti.