Hrvatska politička scena - figura od plastelina

četvrtak, 16.11.2006.

Nisu zavraga rekli da je politika kurva, jer trenutna uranjena predizborna zbivanja na političkoj sceni ne zaslužuju blažu kvalifikaciju od prostituiranja. Kurva svoj rad naplaćuje na pola ili cijeli sat, politika na četiri godine. Previranja na hrvatskoj političkoj sceni uvelike potvrđuju misao koja koja kruži u svekolikoj javnosti - utrka je počela, ona predizborna. Da politička previranja na hrvatskoj političkoj sceni ne jenjavaju već otvoreno i besramno buktaju svjedoci smo iz dana u dan. Političke elite zaista se trude na razne načine, različite aspekte društva preoblikovati prema vlastitom kontekstu i okrenuti ih u svoju korist.

U trenucima lova na glasove "politike" izlaze iz ideoloških okvira svojih zagovaratelja odajući se populističkom pristupu predstavljanja svojih programa temeljenih na aktualnim, gorućim široj masi zanimljivim problemima i pitanjima, ne mareći pritom na smisao politike, svrhu i bit demokracije i stranačku oponentnost temeljenu na različitosti. Ako ju je ikad imala, hrvatska politika danas definitivno gubi iskrenost i principijelnost - tko je tko na hrvatskoj političkoj sceni - ne razaznaje se, da ne postoje predznaci političkih opcija, prosječni građanin postao bi do kraja zbunjen.

Na očigled svih, hrvatske političke opcije postaju isti ili slični pokreti koji demagoški streme obuhvaćanju što većeg broja glasača, svi nastoje sebi ne svojstvenim potezima pridobiti do sad ne naklonjeno biračko tijelo, te svojim političkim potezima usiljeno pokušavaju zadovoljiti što veći broj ljudi različitih društvenih kategorija, a politička usmjerenja u svom pohodu na nezadovoljno biračko tijelo oblikuju populistički bez jasnih temelja i stvarnih programa!

"Biti na vlasti" doslovno je postalo gotov proizvod koji ni manje ni više prolazi sve ekonomske faze jednog proizvoda, on se političkim, ili stvarnije marketinškim planovima nudi kao dobro, kao predmet ponude i potražnje, a politička propaganda i promocija tog proizvoda više nalikuju na reklamnu kampanju kojoj je cilj povećeti prodaju, a znamo koliko se u tom kontekstu misli na krajnjeg potrošaća, njega se blago rečeno obmanjuje i demagoški uvjerava.

Ne libeći se zaobići svoje principe i stavove političke opcije postaju ono što u svojoj srži nisu, postaju ono za što procjene da im može donijeti glasove na izborima, pretvaraju se u fleksi političku opciju sa svrhom "hranjenja" što većeg broja pučanstva, tako da na kraju jedna cijela politička opcija u stvari postaje politička figura od plastelina, koja se po potrebi prilagođava. Današnja cjelokupna hrvatska politika temelji se na stvaranju vanjskih efekata koji nakon izbora polako blijede odajući time prvotne ideje i zamisli svojih konstruktora obmanjivača.

Svoje promptne političke transformacije političke opcije karakteriziraju kao fleksibiliziranje svojih obličja i to instant političkim instrumentima. Tobože koincidentno, različitosti postaju postaju bivstvujući približne ili iste.

Metaforički rečeno, zbog bezbojnosti hrvatske političke scene ukupna hrvatska "politika" prepoznala je trenutnu danu situaciju u Hrvatskoj, gdje je socijalna i ekonomska politika ostavljena postrance i gdje je trenutno zapodjenuta žućna rasprava o ne manje bitim, ali u krivi kontekst vremena postavljenim stvarima vezanim uz blisku prošlost, kao plodno tlo koje daje neiscrpan manevarski prostor za dokazivanje "boljih" političkih opcija, tj. stvoren je brisani prostor u kojemu se izravno sučeljavaju političke opcije po onim pitanjima po kojima bi trebali biti bespogovorno suglasni, a sve zbog nedostatka argumenta za rasprave o bitinim, prije svega socijalnim problemina svih građana Republike Hrvatske, jer rasprava o ratnom profiterstvu, pa čak i nemoguće rješavanje toga problema Hrvatskoj i njenim građanima neće donjeti nova radna mjesta ili veće plaće. Prosto rečeno, raspravlja se (za trenutni kontekst vremena) o nebitnim stvarima koje stvaraju prostor za jeftino politikanstvo i prikupljanje jeftinih političkih bodova, zaobilazeći stvarne probleme velikog značaja.

Izlazeći sa prijedlogom zakona, tj. ustavnim promjenama koje bi poništile retroaktivnost zakona o ratnom profiterstvu jedna strana u stvari želi diskreditirati drugu misleći da je taj zakon, tj. ogriješenje o nj usko vezan sa određenim strukturama te političke opcije koju se želi diskreditirati, jer da se uistinu i jedino u svrhu rješavanja toga problema prišlo rješavanju istog tada bi se to učinilo onda kada su postojali svi instrumenti moći rješavanja toga problema, a ovako cijela ta priča nalikuje prozirnom politikanstvu.

Trenutni meritum odvijanja političkih borbi jest i braniteljska i uz njih usko vezana populacija. Krucijalna borba oko glasova vodi se upravo oko te kategorije hrvatskog društva. U trenucima potrebnima politici obespravljena masa ili oni koji se tako osjećaju, postaju potencijalna meta interesa političkih opcija, koje su, kojeg li apsurda i dovele "obespravljene" do toga stanja.

Prema Jedinstvenom registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u Hrvatskoj ima 489.407 branitelja, zato nimalo ne čudi da se instant politički instrumenti izvojevanja biračkih glasova hrvatske politike odnose upravo na tu masu, taj dio biračkog tijela.

Jedna strana osniva savjet za branitelje, potom druga strana. Objema stranama očito masa od približno 500.000 ljudi predstavlja značajnu interesnu sferu, što ona u biti i jest, no ono zbog čega priča o brizi za branitelje ostavlja gorak okus jest neiskrenost zauzimanja za tu masu. Te dvije strane međusobno se optužuju za jeftino politikanstvao i manipulaciju braniteljima, što samo govori o količini licemjerstva obiju strana, jer obje strane znaju stvarne razloge svoga zauzimanja za branitelje, a to je ono za što se prvotno i međusobno optužuju. Obje strane do sada su mogle svoje plemenite aspiracije spram braniteljske populacije dokazati kada su htjeli, jer su to mogli, no nije im bilo potrebno, tako da ovo sadašnje zauzimanje za branitelje nije ništa drugo doli pokretanje političkih poteza u dnevno političke svrhe.

Vezano uz braniteljske savjete; kada bi svaka politička opcija na hrvatskoj političkoj sceni iz bilo kojih razloga pokrenula svoje savjete za branitelje, pozitivno bi bilo to što bi možda tek tada branitelji došli na svoje, dakle uslijed dnevno političkih paljbi, bez obzira na pripadnost stranki različitih usmjeranja branitelji bi mogli ostvariti ono za što se zalažu, a time bi se i uravnotežio omjer glasača koji tada ne bi glasali za "monopoliste" savjeta za branitelje, što bi pak dalo realniju sliku lojalnosti građana određenoj stranci u Hrvatskoj.

Nadalje, da izbori potiču politička zbivanja govori okupljanje hrvatskih generala, kako oko vlastite buduće stranke tako i oko već postojećih stranaka, što su u većoj mjeri prirodnije političke rošade od već navedenih političkih "instant" instrumenata i poteza. S druge pak strane najavljuje se državotvorno okupljanje, koje neki javno podrugljivo karakteriziraju kao nemoguću i beznačajnu prijetnju hrvatske političke margine, skrivajući pritom bojazan od istog. Kada bi "državotvornost" osvanula na političkoj sceni bilo bi to pravo osvježenje bezbojne i okrupnjene hrvatske političke scene, jer sa kakvom takvom, minornom snagom "državotvornost" bi unijela dozu političke napetosti i rivaliteta na političkoj sceni, a konkurencija može samo značiti korak naprijed, što je i smisao same demokracije, vjerujem da bi se mnogi računi i planovi pomrsili. Gledajući sa neutralna stajališta, bilo bi uzbudljivo biti svjedokom kretanja hrvatske politike u drugom smjeru, pogotovo ako bi hrvatsku politiku u nekom novom smjeru okrenula upravo ta politička margina, koja bi tada za sebe dokazala suprotno.

Jedno je jasno, izbori, tj. predizborna kampanja pretvara se u bespoštednu borbu za vlast u čemu se političke opcije ne libe ni nesuvislih političkih poteza, besramnih, prostačkih i licemjernih optužbi i konstrukcija, te drugih svakojakih poteza u svrhu dolaska na vlast, u čemu najviše gube oni koje se obmanjuje i otvoreno laže, a to su hrvatski građani.