Zapamtite Vukovar

subota, 18.11.2006.

Ono što je Siget i pogibija Zrinskoga u skupnoj svijesti brojnih naraštaja Hrvata to jest i ostat će neprijeporno Vukovar i izginuće njegovih branitelja u Domovinskom ratu. Mit o Sigetu živio je u pamćenju naroda prenoseći se živom riječju, rjeđe i knjigom, da bi Zajčevom romantičnom operom pronašao i svoj kazališni izričaj. Pred sigetskom utvrdom zaustavljen je slavodobitni hod najjače vojne sile onoga vremena, pružen junački otpor u vojnički posve beziglednoj prilici, pomoć nije pristigla, branitelji su izginuli. Turci su zadržani i doživjeli su moralnu pljusku od šačice hrabrih protivnika.

Svjesno braneći Vukovar, njegovi branitelji branili su cijelu Hrvatsku, sav njezin narod, njezinu slobodu i samostalnost kao i njegove vrijednosti: vjeru, povijest, jezik i pismo, kulturu i pravo, koje je u svojim prostorima Vukovar stoljećima čuvao i koje su u njega bile ugrađene. Razdoblje od 24. kolovoza 1991. do 18. studenoga iste godine, koje sadrži i dane prije i dane poslije, ostat će označeno kao 90 dana grada Vukovara. Tih 90 dana Vukovara, grada Republike Hrvatske na obali Dunava, ostat će u povijesti i Hrvatske i Europe i svijeta, i opće i vojne povijesti sačuvano pod nazivom, Bitka za Vukovar. Još uvijek nepotpuni podaci o obrani Vukovara bilježe 1.700 poginulih na hrvatskoj strani (od toga 1.100 civila), više od 4.000 ranjenih i 3.000 - 5.000 zarobljenih osoba. U progonstvo je protjerano 22.000 Hrvata i ostalih nesrba. Na popisu zatočenih i nestalih iz Domovinskog rata iz Vukovarsko-srijemske županije još je oko 1000 osoba(vojnika i civila).

Bitka za Vukovar počela je 25. kolovoza 1991. Vojno znatno nadmoćnijem i brojnijem neprijatelju suprotstavilo se oko 1.800 hrvatskih branitelja koji su grad branili sve do 18. studenoga, kada je slomljen i posljednji otpor branitelja. U gotovo tromjesečnoj opsadi, u potpunoj blokadi u Vukovaru se nalazilo oko 15.000 ljudi, a na grad je padalo osam do devet tisuća granata na dan. Svaki od tih 90 dana ostat će i mora ostati sačuvan zbog ljudi koji su branili Vukovar i za njegov život sebe darovali. Ostaje spoznaja da su ga branili i oni koji su rođeni i koji su bili u Vukovaru. Ali, branili su ga i oni koji su došli iz Varaždina, Čakovca, Zagreba Našica, Đakova, Zadra i cijele Hrvatske, BiH i dijaspore. I to je poruka i spoznaja koju su ostavili da je svatko zna. Svi oni darovali su svoj život kao dar života i slobode i Vukovara i Hrvatske.

Malobrojna i slabo naoružana postrojba ostvarila je nevjerojatne borbene rezultate: uništeno je oko 400 srpskih tenkova i oklopnih vozila, oboreno 20 borbenih zrakoplova i helikoptera, broj mrtvih srpskih vojnika procjenjuje se na 5.000-8.000, a 10.000 – 15.000 ih je ranjeno. Iako je osvojila Vukovar, srpska je vojska materijalno, politički i psihološki bitno oslabljena. Bila je to Pirova pobjeda. Opsada Vukovara je trajala dok i posljednji branitelji nisu izgubili ufanje. Otpor Vukovaraca i nevjerojatni primjeri vještine i odvažnosti, zadivili su ostatak Hrvatske koji je istodobno grcao u porazima i strahovima. Zaustavljena na nekoliko mjeseci srbijanska vojska napokon je slomila otpor branitelja. Nagomilani gnjev i sram napadača iskalio se na ranjenima i razoružanima. Počinjeni su zločini kakve neprijeporno nije napravila turska vojska nad Sigetom.

Junačka obrana Vukovara kupila je predragocjeno vrijeme Hrvatskoj koja je uspjela ojačati svoje snage i pripraviti se za nastavak rata. Žrtva Vukovaraca dakle nije bila uzaludna. Slijedilo je višegodišnje poniženje najprije tijekom zaposjednuća grada-junaka, zatim u tzv. mirnoj reintegraciji. Mirnodoblje je donijelo tisuću nevolja i poteškoća, od povratka prognanika do suživota i "preuzetih" policajaca koji pod šahovnicom lašte kokarde. Kažu da su nakon Krbavske bitke zvonila zvona crkava po europskim prijestolnicama. Zvona europskih crkava nisu zvonila u studenome 1991. godine. Europa je posramljeno šutjela, jer je bila sukrivcem tragedije. Vukovar je spasio Hrvatsku, zaustavio balkanski fašizam i smatra se prvim ukopnikom Velike Srbije.