Korupcijski pekmez

petak, 12.02.2010.

Tek kada svi svjetonazorski i ideološki komunistički politički preci nestanu, problemi korupcije moći će se početi rješavati. Za sada je rješavanje tih problema nemoguće jer se način funkcioniranja tih ljudi koji bi trebali mijenjati stvari na dobrobit društva kosi sa njihovim usvojenim i naučenim općim kodeskom življenja i rada, čiji je jedini cilj opstanak na vlasti jer ona znači moć, interes i korist.

"Dam ti - daš mi" mentalitet

U svom omiljenom kafiću često ispijam kavu koju najčešće platim 10 kuna. Ta kava inače košta 7 kuna, ali 3 kune ostavim konobaru kao tringelt. Na taj način konobara u biti podmićujem jer želim da mi drugi puta bespogovorno, revnije, češće i sa osmijehom promijeni pepeljaru i da mi nova pepeljara koju donese bude suha kako mi se cigareta ne bi ugasila kada ju otresem nakon povučenog dima. Konobara na taj način podmićujem jer želim i da mi odmah donese sve novine i da ga ne čekam duže od dvije minute kada kročim u "svoj" kafić.

Želim korist i to postižem linijom manjeg otpora podmićujući konobara koji široke ruke prihvaća isto to; linijom manjeg otpora doći do koristi. I nije nas briga za ništa drugo. To što sam ja novcem kupio nešto što bi trebao biti njegov posao i to što je on taj novac prihvatio da bi radio što ionako mora ostavljamo po strani i nije nas briga za posljedice. Moguće posljedice su da drugi koji ne ostave tringelt neće biti usluženi kako bi trebali - dakle; dolazi do pada kvalitete usluge, a ja počinjem funkcionirati kao parazit koji zaobilazi sustav kojem time opada kvaliteta. Ja kao jedan od inih taj sustav u biti rušim i dovodim u kolaps. Takvo funkcionira Hrvatska.

Tringelt je u ovom slučaju samo preneseno značenje mita koji to nije, a kao banalan primjer ljudske svijesti zorno predočava "dam ti - daš mi mentalitet". Sve to, odvija se na nesvjesnoj uvriježenoj razini i zato je problem korupcije i mita u Hrvatskoj i drugdje problem odnosno stanje mentaliteta a tek onda politički, društveni i drugi problem. "Nordi" ne znaju za pojam tringelta, a i mito i korupcija su im strani. Strani su im ne zato što su oni prvotno boljeg i pitomijeg genetskog koda i mentaliteta, nego zato sto imaju sustav koji ih je na to natjerao. Teško da će se mentalitet ljudi, nas ili "Norda" promijeniti, ali zato možemo mijenjati sustav. Možemo ga prilagoditi ljudskom mentalitetu ne dajući mu prostora da se manifestira stavljajući ga u prostor minimalnih veličina.


Percepcije rastu a problemi ostaju

Vjerojatno europskim spinom, naša Jadranka postala je tuzlanska osoba regije nakon samo 6 mjeseci upravljanja ministrima vlade. Da im se ne ponovi "Rumunjska i Bugarska" napori u borbi sa korupcijom u Hrvatskoj su započeli, deklarativno - misli Europa; treba narodu dati novu nadu, treba pokazati da postoji hrvatski "Hope", hrvatski "Yes We Can", a u pozadini naprosto misle da samo treba instalirati nekoga za koga se čini da može promijeniti u stvari samo outfit, formu - percepciju Hrvatske u borbi protiv korupcije. Na listi sa 180 zemalja obuhvaćenih istraživanjem percepcije korupcije Hrvatska se trenutno nalazi na 66 mjestu, iza npr. Bocvane, Butana, Jordana,Tunisa, Turske, itd.

Hrvatska pošto poto želi u uniju, ali i Hrvatsku se pošto poto želi primiti u Europsku uniju. Napori u tom smjeru mogu napredovati samo izvanjski jer zna Europa da se sadržaj ne može u kratkom vremenu promijeniti tako lako, pa prelaze na formu. Znaju oni to jako dobro kada nisu uspjeli sa Sanaderom, pa su ga smijenili. Sada sa Jadrankom još samo moraju sami sebi dati albi da smo dovoljno sposobni i dovoljno uznapredovali u borbi protiv korupcije.



Koruptivni polet postsanaderovaca

U tom smislu igara europskog i domaćeg guranja Hrvatske u EU tumačim ovu sveopću narodnooslobodilačku hrvatsku borbu protiv mita i korupcije. Svakodnevno smo joj svjedoci kroz medije. Ispostavit ce se na kraju da ista neće dati rezultata jer već sada, u odijelima i počešljanim frizurama iz zatvora izlaze glavni akteri afera kojima smo bombardirani. Na djelu je prostitucija parole "iskorijeniti mito i korupciju". Njome se sada svi razmeću i puna su im usta te parole. Svi koji ju koriste u stvari su svodnici i zavodnici. A znamo kakvi su to ljudi!

Mislim da u tako posloženom sustavu stvari zakulisnih igara i zamaskiranom pristupu problemu leži velika opasnost. "Iskorijeniti mito i korupciju" toliko jako postaje izlizana parola da njen smisao gubi značaj. Ovakva situacija u kojoj je na djelu sveopća u stvari deklarativna "borba protiv korupcije" dovest će do još korjenitije korupcije u Hrvatskoj. Jer; samo će neki (ako i oni) biti pribijeni na stup srama, a ostali koje se ne dira jer su dio ekipe koja se sada bori protiv korupcije biti će amnestirani i time će dobiti jos veći polet u svom haranju.

Tako je bilo kada se HDZ rješavao i kada se na kraju riješio Pašalića. Pašalić je bio sinonim onog HDZ-ovog lopovskog karakternog dijela. Kada je Sanader prevarom politički smaknuo Ivića sve se činilo kao da se HDZ dubinski reformira jer je odagnao personifikaciju svoga zla, a sada vidimo da su se poslije Pašalića događale deseterostruko veće makljaže. Bojim se da će se to opet dogoditi - sada je personifikacija zla Sanader i njegovi ljudi, a nemojte mi molim vas reći da i ovi sada nisu bili Sanaderovi ljudi.


Preci komunističke svijesti

Uspostavljanjem neovisne i tada suverene Hrvatske, komunizam i komunistička svijest i poimanje funkcioniranja i upravljanja državom i društvom samo su se oblikovali demokratskom formom, a još gore - preobukli su se u mentalitete. Zbog tih mentaliteta, ljudi koji u rukama drže poluge upravljanja državom, politikom i društvom probleme korupcije, mita i naših drugih boljki nikada nece riješiti i eliminirani u korijenu. Oni će samo mijenjati njihov izgled i formu, prilagođavat ce ih dnevno političkim svrhama, a sadržaj i obrasci ostat ce isti. Sada se to čini u suradnji sa Europom jer je to trenutna točka hrvatske povijesne agende.

Tek kada svi svjetonazorski i ideološki komunistički preci takve svijesti nestanu, problemi će se moći početi rješavati. U ovakom trenutnom stanju rješavanje problema je nemoguće jer se način funkcioniranja ljudi koji bi trebali mijenjati stvari na dobrobit društva kosi sa njihovim usvojenim i naučenim općim kodeskom življenja i rada, čiji je jedini cilj opstanak, opstanak na vlasti, jer ona znači moć, interes i korist. Potonje se navlastito očituje kroz borbu političkih opcija, lijevih ili desnog centra (desnih nema), gdje sve što te opcije čine, čine samo zbog vlasti. U tom kontekstu glavnina hrvatske političke scene u stvari je borba političkih struja a ne jasno odjeljenih političkih ideja i opcija. U takvom političkom kotlu Hrvatskoj ne preostaje ništa nego da se i dalje kuha dok ne provrije. Do tada će i dalje svi po malo močiti prst u pekmez da vide da li je kuhan! Nadam se samo da sam u krivu.