Fond hrvatskih branitelja, čistačica i dostavljača

utorak, 07.11.2006.

Američki san na hrvatski način razdoblje je šestogodišnjeg općeg meteža, dezorijentiranosti i bunila Domovinskog rata. Da je predizborna kampanja počela svima je jasno. Na oko različite političke opcije u istom trenu kreću sa istim inicijativama, rješavanjem problema ratnih profitera. Ratni profiter je onaj građanin Hrvatske koji je u tijeku Domovinskog rata od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. godine postigao poduzetničku dobit, podmićivanjem, neregularnim prisvajanjem državne i privatne imovine, na osnovi neustavnih propisa i onih koji nisu sukladni zakonima, prevarom, krađom, nasiljem, ili je na bilo koji drugi neregularni način iskoristio okolnosti rata, Domovinskoga. Dakle, dok se politička vrhuška busa u prsa svojim zakašnjelim inicijativama, na drugoj strani ista ta elita pokušava legalizirati ratno profiterstvo.

Fond hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji osnovan je 1. listopada 2003. godine, čiju imovinu čine dionice, odnosno udjeli trgovačkih društava rezervirani za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji iz privatizacije pravnih osoba u vlasništvu Republike Hrvatske kao i donacije, te je Fond po svojoj naravi otvoreni investicijski fond i nema svojstvo pravne osobe. Za izbor društva za upravljanje Fondom hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji koji je bio raspisan krajem 2004. godine povjerenje je dobio Erste-invest d.o.o., a depozitna banka - skrbnik Fonda bit će HVB Splitska banka d.d., dok je za revizorsku kuću odabrana tvrtka Deloitte & Touche. Fond HB započeo je s radom 12. travnja 2005. godine kada je na osnovu Odluke Vlade Republike Hrvatske izvršen prijenos 7% dionica Hrvatskih telekomunikacija d.d. u Fond HB, što je bila početna imovina Fonda HB. Trenutna vrijednost Fonda hrvatskih branitelja s po sedam posto dionica Ine i HT-a procjenjuje se na dvije milijarde 163 milijuna kuna, a očekuje se da će se i dalje povećavati jer će u njega ući i udjeli u drugim tvrtkama u procesu privatizacije. Ovdje završava plemeniti dio ove priče.

Branitelji i članovi obitelji poginulih i nestalih dionice državnih poduzeća neće dobiti na ruke. Dobit će udjele u Fondu branitelja i neće ih moći prodati tri godine, tako je to donedavno stajalo, no u plaćenom oglasu koje je Ministarstvo branitelja dalo objaviti u pojedinim dnevnim novinama doslovno stoji: "Sada i po isteku roka od tri godine udjeli se ne mogu davati u zalog, niti prenositi na druge osobe (pravne ili fizičke)", a jedini mogući kupac bit će.. Fond hrvatskih branitelja. Projekt Fond HB očito je osnovan pod geslom "dajmo sirotinji da zaradimo."

Kada sam govorio o "legalizaciji" ratnog profiterstva mislio sam na sljedeće nelogičnosti u priči o Fondu hrvatskih branitelja; naime nakon izrade registra branitelja, isti naravno nije javno objavljen, a razlog neobjavljivanja je uvjerljivo pokriven Zakonom o zaštiti osobnih podataka, što je donekle i opravdano, što se pak ne može reći za opravdanje da su podaci Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova tajne naravi vezani uz ratne puteve postrojbi u Domovinskom ratu. Kao da su svi ti podaci uistinu bitni za popis branitelja, tj. bitni su ali samo za fazu izrade toga registra, što će reći da se javnom objavom registra nisu morali objaviti svi utanačeni podaci hrvatskih branitelja vezani uz "poslovne tajne", već samo imena i prezimena - zar su imena hrvatskih branitelja poslovna tajna - što se to skriva da je bitna ta netransparenstnost?!

Nije na odmet spomenuti da se temeljem toga registra braniteljima dodjeljuju i druga prava i povlastice, među inima to su i snižavanje cijena stanova na područjima od posebne skrbi i malim gradovima, povoljni HBOR krediti, razni olakšavajući oblici zapošljavanja i slično,čime se sa saborske govornice dičila potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor izvješćujući Hrvatski sabor o provedbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, a ono što smeta jest nepravda, to da će ta prava i povlastice uživati i oni koji to nikako nisu zaslužili, gospodo i to je kriminaliziranje hrvatskih branitelja, jer će zbog takvih krpelja "izvisti" oni koji istinski i po časti zaslužuju samo ono što im pripada, časni hrvatski branitelji.

Reklo se da se izradi registra hrvatskih branitelja pristupilo sa velikom odgovornošću i preciznošću, u što ne postoji sumnja, prema ministru obrane Berislavu Rončeviću sve što nije imalo vojnu poštu nije bilo borbena postrojba, poprilično precizno, ma što to značilo. A ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin izrazio je zadovoljstvo što će donošenjem registra branitelja biti ispravljena nepravda prema njima, jer su bili nazivani i povlastičarima, no stvarna istina je da je njihova agonija zvana "povlastičari" samo produbljena tim registrom, jer njime nije rješen problem stvarnih branitelja, a ono što ih iz tog registra prvo kompromitira jest nebulozna brojka hrvatskih branitelja.

O količini preciznosti izrade toga registra najbolje govori podatak da su braniteljske dionice stigle i "Martićevcima", naime Slavonijom kruži popis policajaca koji su početkom devedesetih bili ovlaštene službene osobe u MUP-u, a koje su nakon događanja u Borovu Selu i smaknuća 12-orice hrvatskih redarstvenika, prešli na "drugu stranu", te koji su na kućne adrese dobili izračun bodova i udjela u Fondu hrvatskih branitelja kao da su bili - dragovoljci. Riječ je o nekolicini njih iz Vinkovaca, Vukovara i Osijeka, koji su nakon mirne reintegracije Podunavlja ponovno dobili posao u hrvatskoj policiji (sic!!).

U Jedinstvenom registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata nalazi se 489.407 branitelja koji su podijeljeni u borbeni i neborbeni sektor. Iz potonjeg iščitava se niz besmislica, kao što su borbeni i neborbeni sektor te sama brojka hrvatskih branitelja. Tzk. neborbeni braniteljski sektor velika je nepravda za branitelje ratne borce i za sve one zdrava razuma, jer kakav je to neborbeni branitelj, vjerojatno onaj koji nije nužno u ruci imao pušku ili ju je imao iza ormara? Logikom "neborbenog branitelja" svaki građanin RH koji je za vrijeme rata svojim radom, preko poreza, doprinosa itd. doprinio hrvatskoj kasi, proračunu kojim se kupila 1/3 oružja za potrebe obrane RH može se svrstati u neborbeni sektor, kao i pripadnici npr. Civilne zaštite koji su dežurali diljem Hrvatske ili zdravstveni djelatnici hrvatskih zdravstvenih ustanova širom Hrvatske koji su neprestano sa glavom u torbi obilazili ratom zahvaćena područja opskrbljujući kako vojsku tako i civile neophodnim lijekovima i drugim potrebštinama, tako da je neborbeni sektor činjenje uistinu velike besmislice, nepravde i legaliziranje ratnog profiterstva jer davanje prava onima koji će se okoristiti Domovinskim ratom, a da to prvotno ne zaslužuju ne može se drugačije okarakterizirati.

Nakon izrade registra branitelja, također aljkavo se prišlo sustavu određivanja udjela u Fondu branitelja koji će pripasti svakom sudioniku rata, ovisno o duljini, razdoblju i obliku sudioništva. Također je nelogično je da je kriterije za izračunavanje udjela u Fondu predložila Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata sastavljenja samo od 14 takvih udruga, od 200-tinjak postojećih. Ono što najviše pogađa je što se razdoblje od 1992. do travnja 1995. smatra mirnodopskim razdobljem i boduje samo jednim bodom od maksimalnih osam, bez obzira što je u tom razdoblju vođeno nekoliko oslobodilačkih akcija u kojima je sudjelovalo 40 tisuća, a poginulo 250 branitelja, te što se razdoblje krucijalne vojne operacije Domovinskog rata Oluje boduje samo sa tri boda. Sustav određivanja udjela u Fondu branitelja postavljen je toliko besmisleno da će udjeli npr. sudionika velikih, bitnih vojnih operacija biti jednaki, čak i manji od udjela onih koji nikad u sličnome nisu sudjelovali, tj. što su s braniteljima koji su bili na prvim linijama izjednačeni referenti koji su rat gledali na televiziji.

Mediji bruje o hrabrosti nekih u hvatanju u koštac s rješavanjem problema ratnog profiterstva, što je prije svega licemjerstvo istih tih ljudi, a da se uistinu želi riješiti taj problem riješavao bi se prvo tamo gdje je tomu i mjesto, a to je registar hrvatskih branitelja, jer Hrvatsku nisu branile horde MUP-ovih čistačica naouružane gumenim rukavicama potaknutih dozama kofeina, već istinski, časni i ponostiti hrvatski branitelji svih vojnih rodova i hijerarhija.