Predizborno šutanje

subota, 24.11.2007.

U predizbornoj kampanji od vodećih ionako ništa nismo čuli, a od ponoći ta šutnja postala je službena - započela je predizborna šutnja. Nakon tri tjedna političari su ušutjeli. Od izbora nas dijeli samo jedan dan.

izbornik.com

(izbornik.com)


Prije službenog početka predizborne kampanje nagoviještana je bespoštedna borba za vlast koja će iznjedriti najboljeg među njima. Prijetilo se programima, idejama i planovima, sučeljavanjima i verbalnim obračunima, a začudo obećanja, posteriorno laži ovog puta nisu dominirale. U najčudnijoj do sada predizbornoj kampanji, "vodeći" su šutnju doslovno uzeli kao zlato, izbjegavajući dijalog, preferirajući monolog, i to samo kada se smiješe sa fotošopiranih reklama. Sanader je kampanju izgradio na Milanovićevim političkim gaf stavovima okupirajući apsolutni medijski prostor, koji je doslovno zabranjen HSP-u, Jedino Hrvatskoj, čak i blog zajednici Pollitika.com, a Milanović na grčevitoj obrani od Sanadera. Primjerice; da li će biti referenduma o ulasku u EU i NATO savez nismo saznali.

Ono krucijalno što je dominiralo ovom predizbornom kampanjom neprijeporno su multiplicirajući efekti zapodijevanja priče o velikoj koaliciji po hrvatsku demokraciju, odnosno njenoj bipolarizaciji, ponajviše predsjednika Mesića, koja je, kako je ustvrdio neizbježna jer SDP-u i HDZ-u kao podjednakima, rješenje sastavljanja vlade nakon izbora predstavlja jedino njihova zajednička koalicija. Tom bipolariziranju hrvatske političke scene pribjegao je i HDZ i Sanader stvarajući atmosferu mrtve trke HDZ-a i SDP-a, potkrjepljujući tu podmuklu igranku čak i anketama u kojima SDP vodi, a sve kako bi desnije birače podijeljene između nekoliko opcija nagnao na glasanje za HDZ, jer u suprotnom to znači pobjedu SDP-a, ustvari plašeći "desnije" "crvenima" kao oličenjem svega onog njima svjetonazorski neprihvatljivog. U te svrhe Sanader je čak i HSP nazvao crvenima, "glas za HSP, glas je za SDP", izjavio je, a šuteći pritom da je glas za HDZ u biti glas za SDSS.

Ovi parlamentarni izbori pokazali su da je Sanader, uz neizostavnog Mesića, svojom prljavom igrom, legitimnom ali moralno podmuklom, hrvatskoj demokraciji zadao višestruki udarac. Minimalizirajući i ne poštujući ostale subjekte demokracije, neutralizirajući njihovo demokratsko djelovanje i rad, pojam različitosti mišljenja kroz različite političke opcije, doslovno kradući glasove obmanama i objedama izvana sebi sličnima sa svrhom vlastita uspjeha na uštrb opće demokracije, Sanader je ustvari odao pravi karakter svoga političkog djelovanja.

Ovi izbori prokazali su osim Sanaderovog političkog karaktera, lice i naličje sve neprepoznatljivijeg HDZ-a, koji je sve manje demokratski i hrvatski. Glavni oponent HDZ-a na ovim izborima, ma koliko se to činilo - nije SDP. Jer kroz političko djelovanje HDZ-a u predizbornom razdoblju dalo se iščitati da su to ustvari desnije stranke, HDZ-u vajnskim obličjem srodne stranke. U tom kontekstu HDZ-u poželjniji koalicijski partner je SDSS od primjerice rasturenog letica-granićevskog HSP-a, tako da teza o političkim blizancima sve više drži vodu, što će se zasigurno u budućnosti manifestirat apsolutnim lomom ovakvog HDZ-a.

Predizborna kampanja pokazala je i da osim jednolične parlamentarne postoji burnija vanparlamentarna politika, čiji pojedinci, ukoliko poluče zamjetniji izborni rezultat, jedino što mogu kako bi participirali u hrvatskoj politici na višoj razini jest konformistički se utopit u postojećim političkim elitama, jer malo je onih koji imaju snage volje i želje za otrgnućem i jakim političkim djelovanjem u hrvatskoj jednoumnoj politici i nepoštenoj pseudodemokraciji, ali tješi spoznaja da ipak postoje.