Komunistička partija bog je vjere u Ništa

subota, 03.11.2007.

Činjenica je da lijevo opredijeljeni u nas predstavljaju glavne zagovornike ljudskih sloboda i prava. Da apsurd bude veći i to upravo oni koji su svoje živote posvetili zatiranju toga što sada proklamiraju. Kod nas su oni apsolutni ljubitelji demokracije, ali očito samo kada se o njima radi. Svako mišljenje drugačije od njihova ne prolazi, jer ti samoprozvani nositelji, u biti monopolisti ljudskih prava i držatelji njihova viđenja morala kao apslolutnog prodaju se za nešto što nisu.

Iako živimo u sekulariziranom društvu nejasno je da onima koji se pozivaju na promicanje i prihvaćanje "drugačijeg" sada smeta "drugačije", još većinsko "drugačije" - odnosno vjeronak u školi, a u suštini vjera. Očito se to "drugačije" što uporno zagovaraju ne odnosi i na drugačije od "nas", dakle njih. Obično je to ona kritična masa koja je protiv bilo kakvog oblika prisile, bilo gdje i kada, no ne i kada se radi o vjeronauku, jer; zagovaranje ukidanja vjerskog nauka u školama onima koji misle da je vjeronauk u školi za njih dobar ravno je prisiljavanju onih suprotnog mišljenja da ga pohađaju.

Shvatio bih da su svi prisiljeni ići na vjeronauk, dakle da je ateističko dijete prisiljeno učiti nešto što se dubiozno kosi sa pogledima na svijet njegovih roditelja, no ne shvaćam čemu tolika gorljiva želja za ukidanjem nečega što se ne odnosi na njih, što im k tome ne čini nikakvu štetu, i to onima koji smatraju da je to za njih dobro i ispravno, jer alternativa postoji - etika, slobodan sat.

Vjerujem da su inicijative za ukidanjem vjeronauka ustvari u bliskoj sprezi sa ideološkim interesima i stremljenjima autora takvih inicijativa k ateističkom društvu, a nikako sa općim dobrom, što se proklamira. Ono što je Tito, odnosno Komunistička partija svojom represivnom politikom za Jugoslavije desetljećima tvrdila za Crkvu i vjeru općenito, zapravo je zagovarala i tiho provodila.

Upozoravajući na vjeru u Boga kao sredstvo upravljanja ljudima, zbog čega se pak ne ostvaruje društvo po njihovoj mjeri, socijalističko društvo, KP sustavno je s druge strane stvarala kod nas do tada nepostojeći ateizam - koji je također stvoren kao vjera, vjera u Ništa, a samo da bi se ljudima moglo lakše upravljati, jer ateističko društvo je ono koje odgovara ideološkom komunističkom backgroundu. Dakle, taj je umjetno stvoreni ateizam kod nas predstavljao perfidno oblikovanje vjere u Ništa kroz prizmu Komunističke parije, što je stvarajući nove moralne sustave vrijednosti i stavove poklonika te nove vjere - ateizma, u konačnici stvaralo bespogovorno društvo lojalno sustavu.

Dakle; dok vjerom u Boga vjernička masa oblikuje svoje životne stavove vođene naukom Isusa Krista - iskonskog morala, koji se kosi sa represivnim komunizmom, vjerom u Ništa većina danas manjinskih vjernika-ateista svoje stavove i poglede na svijet oblikovala je kroz ono što im se nudilo - kroz prizmu Komunističke partije i svega onog za što je ona odlučila je takvo.

Posljedica tog umjetnog stvaranja ateista i ateizma isključivo kod nas jest nepostojanje pravih vjernika u onom postotku u kojem je većina izjašnjena kao vjernička masa, kao i nepostojanje pravih ideološki neopterećenih ateista, što se ogleda u tomu da danas u pravilu ateisti, odnosno vjerovatelji u Ništa velikom većinom zastupaju ideje i stavove socijalizma i komunizma, što u biti ne bi trebalo imati nikakve veze jedno sa drugim.

Jedna od posljedica zasigurno je i ta da današnji nositelji tih prljavih zakulisnih igara, zagovaratelji ukidanja vjeronauka, kao manjinski dobro raspoređeni atavizmi Jugoslavije i njenog totalitarizmom oblikovanog ateističkog društva, izražavajući svoje osobne stavove, kako tvrde, poput SDP-ove političarke Marije Lugarić, danas ustvari nesvjesno bivaju mediji-prenositelji te dubioznije prljave rabote, koja uzgred budi rečeno iskrivljuje i stvarni identitet hrvatskoga naroda u cjelini.