Predizborni mulj

četvrtak, 06.09.2007.

Iako nas u političkom interludiju, ljeti, gledaju samo sa naslovnica inih časopisa, prepričavajući svoje anegdote preplanuli političari nedvojbeno ne spavaju, oni čekaju - za točno 58 dana očekuju ih, a i nas, parlamentarni izbori. Trenutno upražnjena političkim sadržajem, politička scena djeluje mirno i spokojno, kao zatišje pred buru.

Kao i svaki puta do sada, per se - bura ili predizborni ples inherentno će sa sobom donijeti bespoštednu i nemilosrdnu borbu za vlast. Bit politike kao umijeće mogućega, umijeće je plasiranja i ostvarivanja vlastitih stavova kroz dijalog; dok u predizborno vrijeme ona postaje umijeće nemogućega, umijeće slatkorječivog plasiranja altruističkih obećanja i to kroz monolog.

Kako političari ne mogu birati svoju političku javnost, jer ona bira njih, naprosto se moraju dopasti svima ili barem što široj masi ljudi. U tom dopadanju oni ne prežu ni pred čim, a laž - posteriorno neostvareno obećanje, postaje im glavno sredstvo dopadanja, a kad im se posreći da osiguraju fotelje, uglavnom se opravdavaju kako ne mogu popraviti ono što su oni "drugi" prije njih pokvarili. Također, "afera" u predizborno vrijeme, paradoksalno, nipošto nije kamen spoticanja već nit pokretač političke predizborne utakmice u kojoj jedna strana optužuje drugu, prokazuje njene grijehe, dok ta pak neshvatljivo izlazi kao pobjednik, dokazujući svoju čistoću jednostavnim prebacivanjem odgovornosti na druge.

Iako poučeni dosadašnjim lažnim obećanjima, ispraznim riječima i govorancijama prvih ljudi hrvatske politike - o manjem PDV-u, neizručivanju, rapidnom gospodarskom rastu i sl., dio širokih radnih masa i dalje ne shvaća da su predizborna obećanja priopćena jezikom kondicionala ili futura - neobvezujuća. A kažu da se na greškama uči.

Politika kao umijeće vladanja jednostavno neizostavno je sveprisutna. Često zna biti "zanimljivija" i "zabavnija" od estrade. Ali od politike ne možemo pobjeći. Ako se ne bavimo politikom, ona se bavi nama. Tako da; pored svog mulja koji zaudara na hrvatskoj političkoj sceni najgore bi bilo ne izaći na izbore i ne glasati. Kažu da svaki narod zaslužuje vlast kakvu ima, iako vlast ponekad očekuje i drukčiji izbor