Glasna predizborna tišina

petak, 12.10.2007.

Prije više od mjesec dana napisao sam da tada upražnjena politička scena djeluje mirno i spokojno, kao zatišje pred buru, te da će predizborni ples inherentno sa sobom donijeti bespoštednu i nemilosrdnu borbu za vlast. Od izbora nas dijeli 44 dana - buri ni traga, a cijela 2007. godina protkana je naglašavanjem kako se nalazimo u predizbornoj godini, kako je izborna utakmica čak preuranjeno počela. Također; nerijetko su se aktualni prozivani "nazovi afera" političari i branili tom argumentacijom - kako je sve protiv njih zbog sakupljanja, kako to vole reći jeftinih političkih bodova.

Ono što trenutno zaokuplja medijsku pozornost, a sa namjerom i pažnju birača odvraćajući misli daleko od splitske rive, Lenca ili Verone, u biti je mazanje očiju koje očigledno svim bitnijim igračima hrvatske politike bespogovorno odgovara. Svi šute. Iako je osobito minula godina prožeta manjim ili većim aferama, što pak ne znači da bi samo o njima trebalo raspredati, jer valjda(!) postoji i nešto konstruktivnije, Hrvate i ostale uveseljavaju Mamić, Kerum, Đikan, voda u Vrbanima i urušena Kupska ulica, ne umanjujući bitnost tih u predizborno vrijeme ipak "malih" događaja.

No; udubivši se u hrvatsku zbilju cijela priča dovodi do ravnodušnosti kada se zna da je to naslijeđena komunistička realnost. Navikli smo. Pored izostanka općemedijske objektivne kritike politika i političkih postupaka zbog raznih političkih pritisaka između ostalog, opći metež hrvatske ukupne javnosti potvrđuju i akteri hrvatske političke javnosti. Primjerice predsjednik javno novinare uči istraživačkom novinarstvu, tuži Večernji list zbog informacija da je imao važnu ulogu u "tajnoj službi bivše Jugoslavije", članovi Upravnog vijeća državne izvještajne agencije "Hina" smjenjuju se po volji, također; suspendiraju se novinari (Danko Družijanić i Goran Rotim) nakon što su u središnjem dnevniku emitirali proustaški govor predsjednika Stjepana Mesića, novinari primaju prijetnje smrću, itd..

Dakle, i nije neshvatljiva letargičnost svekolike medijske mašinerije, osobito u ovo predizborno vrijeme - govori se što se treba čuti, medije ne zanima odmjeravanje stvarne snage političkih opcija koje se trenutno svodi na objavu tendecioznih anketa javnog mnijenja, a još bi dokinuli i demokratsko pravo svih koji se kandidiraju na izborima da se izjasne.

Nije da ne postoje hvalevrijedne iznimke čiji govor jedva kod koga u javnosti pobuđuje interes, jer to može samo kakva "pokos" ili "severina" senzacija, ali kritički, ideološki neopterećeni govor, hrabrost za javni kritički govor i diskurs, te zauzimanje za cjelovitu istinu, kao novinski uzusi u hrvatskim medijima su nepoznanice, čime se obistinjuju sumnje izražene u slobodu medija u Hrvatskoj, jer je očito da se, iako je sloboda medija ustavno zajamčena, koriste kao sredstvo vlasnika istih kako bi promovirali svoje poslovne i političke interese, često slične onima političkih opcija. Nije zavraga "Freedom House" objavio izvješće o stanju slobode medija u kojemu su hrvatski mediji, prema stručnoj ocjeni dakle, tek djelomično slobodni.