Hej ti ratniče

ponedjeljak, 08.10.2007.

Mnogi danas nose njegov lik na majicama, kapama i torbama nemajući pojma tko je on u stvari bio i što je predstavljao. Upućenijima - zabluđenijima prije svega on je oličenje bunta, ali kada netko spomene Che Guevaru prvo što većini padne na pamet jest novac, kapitalizam. Paradokslano, no na njegovim obrisima lica otisnutima na komadima platna danas se okreće pozamašna svota novca, zbog čega se od milja Che ili na indijanskom "Hej ti" vjerojatno okreće u grobu, jer to predstavlja suštu suprotnost njegovu prvobitnom liku i djelu, bez obzira što je i on pio Coca Colu.

Terorizam



Nedvojbeno je bio osebujna i zanimljiva osobnost koja zavrijeđuje veliku pažnju. Devetog listopada puni se 40 godina otkako je 1967., Che Guevara bio ubijen u bolivijskome seocetu La Higuera, kamo je došao izvoziti revoluciju. Mnogi su i za života toga čovjeka predmnijevali da bi mogao postati "osoba stoljeća" - možda ga je zato Castro i poslao tamo; kako bi CIA i bolivijska vojska mogli obavit posao - nimalo čudni komunistički maniri.

Iako je za mnoge komunistički junak nadahnut marksizmom, simbol pravde i socijalne jednakosti, njegove metode provođenja njegovog viđenja pravde kompromitacija su svega onog čega je on bio simbol, najviše 60-tih i 70-tih godina prošloga stoljeća, a i danas. Njegove metode djelovanja otkrivaju pravi karakter njega samog, komunističke ideje, socijalističke revolucije, klasne borbe, dijalektičkog materijalizma i svu licemjernost i nepravdu jednog neodrživog sustava kao što je bio komunizam, sustava koji je iza sebe ostavio preko 100 000 000 mrtvih nepodobnika. Punim imenom Ernesto Guevara de la Serna imao je velike planove za cijeli svijet kojih se ne bi posramili ni poznatiji imperijalisti.

U današnjem svijetu istančanih osjetila i misli usmjerenih ka čovjekoljublju, smislu za pravdu, ljudskim pravima i slobodama koje u današnjem općem kapital-liberalnom vremenu doživljavaju vrhunac u smislu eliminiranja svega onog što sputava čovjeka i vrijeđa njegov obraz apsolutno je neshvatljiva afirmacija i implementacija čovjeka kalibra Guevare u cijelu priču. Ljubiti socijalnu pravdu, čovjeka pojedinca kao merituma socijalnog nauka a pritom veličati Che Guevaru koji je diljem Kube podizao radne logore za homoseksualce i uzimati ga uzorom svega toga kontradiktorno je, nerazumno i nepromišljeno od strane mnogih. Drugim riječima Che se ne uklapa u priču za koju se prodaje.

Ironično ali istinito - u svom silnom zanosu borbe za slobodu Che Krist, kako ga neki bogohulno nazivaju nije se libio osloboditi malog čovjeka okova ovozemaljska života predstavljenog u smrtnom tijelu. Izrazito okrutan, nije prezao od bezočnih ubojstava strijeljanjem svojih najbližih suradnika, i to na sam spomen njihova dezerterstva, a o ubojstvima metkom u čelo dvjestotinjak svojih neistomišljenika da i ne govorimo. Povijesni spisi između ostalog karakteriziraju ga kao hladnokrvnog ubojicu koji je nadzirao smaknuća protivnika revolucije na Kubi nakon što je Castru pomogao da dođe na vlast 1959., te kao jednog od glavnih zagovornika nuklearnog rata u čemu je pronalazio rješenje svih nepravdi (Kuba 1962.), kao i zagovornika trećeg svjetskog rata koji bi čovječanstvo trebao dovesti do društva po njegovoj mjeri, socijalističkog društva. Metode nelegalnog ratovanja, gerile i terorizma bile su način sprovođenja njegovih "plemenitih" ideja, rušenja demokratski izabranih vođa, poredaka i sl..

Nesumnjivo je da je Guevara bio odvažni buntovnik suprostavljajući se i danas nemilosrdnom i perfidnom kapitalizmu, no isto tako je nesumnjivo da je bio i okrutni, zaluđeni idealist, utopist, predstavnik i oličenje isto toliko i više, nemilosrdnog sustava - komunizma. Danas ga i mnogi ljevičari, posebno anarhisti, smatraju autoritarnim staljinistom čiji je konačni cilj bio stvaranje birokratskog i represivnog staljinističkog režima.